EEEEEE ,TU NASTUPAM JA SA GRAMOFONOM

03 veljača 2023


Sutra ću biti puno bolji uz jutarnji Bolero ( na gramofonu)
Potkopa me pakleni orkestar
izudaran zvukovnim akrobacijama susjednog gradilišta ujutro
nešto kao difuzni biennale cvrkuta ,bojlera bolera i mješalice za beton
Ali tu ja nastupam sa gramofonom
sa večernjim tužnim vokalom Mayte Martin
stara ploča cvrči ,pucketa na 78 okretaja zavrtnja
Bol je Bolero pod sedativom samoće
(Betty Missiego ...volim Te )
zaspati kao pomilovani revolucionar, vinski franjevac
a sutra pozdravljati revno i skrušeno
iste one potomke cirkusanata po autobusima
izdresirane tuljane na zebrama smrdljive savane kontejnera
ali onda ja oslobodilački nastupam sa gramofonom...
sa flamencom koji je poljubac pauka stropa
bezobzirni zulufi ,melankolični hropac bika ,Paco de Lucia
beatificiran od neba na razapetom Gibraltaru , horski plač majmuna .izbjeglice iz afričke verzije sidonijske doline Marsa ,sedefi sefarda
To znaju
Loze žilavih vratova Vražji cigani znaju sve ,crvena peć sunca nad usahlim vukojebinom
mjenja
pogreb Magreba
Sad tu ja nastupam sa gramofonom
Da...sunce ,pjevam o suncu , Manitas de la Platu na platou lasičje lascivno
otčepim do kraja
Život je teška borba za uništavanje Planeta , cigani intutivno čudo zovu trinaesto oko Frontiere
Blizanci Rockabily zulufa u Sevilli i Buenos Airesu su recidiv sedamdesetih sedamdesetogodišnjaka nezagađenih mislima o udaru bušilice notornijem od liječenog alkoholičara
Povinovati se zakonima cvrkuta noćnih slavuja Guajire (da .... na gramofonu) ,
poslije teških dana rada i sunca , gusto crno maznuti mazut vino , poslije beskonačnih potčinjavanja
istkan od siromašnih, prezren od recepcionera i „extreme sport” naočala na čelima vlasnika debelih restorana
Eeeee tu nastupam ja sa promuklom kravom gramofona namjesto mikrofona....
Amen mi flamencokamen ( iz Kronštata ) pijuče ta gitara ,klepeću rode i proteze kastanjeta
prođe još dan a ja ne vidim ,ne znam da je prošao
onda pa jutro
u kome ja uporno nastupam iskakajući iz paštete
padam gurnut kao student iz Aviona negdje nad Santiagom
pokušatelj samoubojstva iz arogancije , kanibal spektakularnog mišljenja o svojoj vrsti
bezvrijedno umišljeno
zvone zvonari odajući počast nadolazećoj Nemani
eno ga možda neotkriveni Bach iza ugla ..prošao je i pored mene
tog cerekajućeg trenutka već vidim kako me odvode u ludnicu
još malo ,malo krastavaca u tegli Tokate ( na gramofonu )
a onda još nekakav lik nizak Astoru nalik
i već kričim kao krezubi gavran koji je novce zamjenio za godine
vrlo interesantan
mrtvima koji su odbili umrijeti ,ali su prevareni
u ovom povjesnom trenutku
kopa se raka za nekoga kome Hemingvejsko zvono najavljuje mene
Krevet iskopan crnji od dana vjetra , pokrivač od zemlje sa cvjetićima
Bog je već odavno bubuljičavi klinac sa pištoljem koji upravo gnjevan i naoružan ulazi u svoju školu
ma divota
ništa od ovoga neču nikad više vidjeti
ili neću znati kako sam u to nekada gledao
sa pažnjom što je isto
Prah istoga....kružni tok velikog sna ,
iz kojeg izlazim kao kradljivac bez plijena ovaj put čak i bez gramofona...
sad ja nastupam ,
tu nastupam ja ...


..

Ako Te nosim....

19 veljača 2021

Ako Te nosim u srcu
i pustim Tebe samu svim Tvojim tokovima
i pustim pticu Tvoje neizbježne slobode
iz krletke moje posesivne mladosti
Ako Te nosim u srcu
sred ovih dana istkanih
od mene neiskrenog
sred ovih sati jada
sred bijede lica i varalica
Ako Te nosim
u noćima neispisanih papira
i stihova koje
za vratom
nevidljiva i brižna kao i uvijek
jezovito savjetuješ
Ako Te nosim u srcu..
iskrenošću lavice dok
liže mladunce...majke što je imala pravo
preživjeti đungle i nebodere
Ako Te nosim
u sjećanju na pokret veselih očiju
i riječito Tvog tužnog pogleda
u sjećanju na samo jedan jedini šareni osmjeh
nad ovim mrtvim osmjesima sivih epoha
Ako Te nosim u srcu
puštajući Naše male i neostvarene
kuglice Sna
ka mističnim rijekama ,
a rijeke ka snovidnim oceanima
Ako Te nosim
dok padam u hladnoću prijelaza
u tišinu bez vatre
bez želja ,bez boli ,bez sjećanja
Ako Te nosim u srcu
i prije Kraja ovom Dolinom suza
Ako Te nosim
bez okretanja..bez odustajanja
umrlu na rukama odavno umrlog
Tvoju Sjen...
Ako Te nosim na bijele obale one strane
gdje su sve one dobre duše
u nama zapečačene smrču
Eh...onda se nasmješim saznanjem da ću Te i
mrtav mrtvu pronaći


GLEDAJU NAS (TANGO APASIONADO )

31 ožujak 2020

Gledaju nas
Duhovi vrapčića nakon zračnih pušaka
djece brkatih susjeda
promatraju ustrajne optimiste
što uvijek šalju zaljubljeno zaljuljana pisma
djevojkama koje puno sjede (da li vrijede ?)
Gledaju nas
crne ptice što nisu više samo filmske ,već uštini me kopačice očiju bojišta
diplomatsko kreštanje ,glasnogovornice smrti uvijek iste ;
gledaju nas
psi i lutalice čije su kućice već zapalile kafanski sakupljene paravojske
čiji su rođaci odavno pojeli Euripida,
tek toliko da doznamo kako su vjesnici dragih nam mrtvih
gledaju nas
preživjeli civili koji sada skupljaju sitniše po uniformama
ista matematika :
broj zapaljenih pomnožiš sa brojem silovanih
kroz broj obješenih u jednažbi konstante ukupnog broja stanovništva
u omjeru naspram broja latentnih ubojica u miru
gledaju nas
i vatrogasni dodjeljitelji medalja i salama u odijelima naftalinskih kuglica
smiješni kao kukuljice smrti na biciklima
jer trebat će nam puno hrabrosti da nastavimo ovdje živjeti čak i ako preživimo
jašući Escobarove hipose
sljedeće četiri milijarde godina
gledaju nas
sve vrste najezdi krvopija
sada je postojan bruj…zvuk svega što ima motor i četiri kotača
potpuno sličan Paklu iz metal hard spotova užasa
gledaju nas uhode boulevara i
tamna se sumnja spram nade nadvila usred toliko slučajnih pogrešaka
a ti mi ljubavi ne vjeruješ kako mi je bilo?
Gledaju nas naši vlastiti Grijesi ?Oči u oči … ma naravno da postoje ,i znam ,znam…..
ubijam se danas pivom a to kao nije dobro ….
od Gilgamešvog vina u Siriji pa nadalje
gledaju nas
uzori i zazori
prijatno opće neprihvatljivog
od ugoda samozavaravanja mesa u muzeju prepunom topova
do puzanja po pločniku truba jutarnjih povraćanja
Gledaju nas
oslobođenja od jada i nada, od Sodome i Slobode
koja onda slučajno dođe i ja slučajno preživim
I vrijeme mira i vrane nakratko zamjene pasivnim bjelim golubicama
rasprodajom jaja u supermarketu
Gledaju nas
Prazne flaše i prazni ljudi po ugostiteljskim rupama
mi smo ustvari one budale iz crtića ….koje žure ,a žurba ne postoji
jednog dana
mi ili naša djeca
slavodobitno uz vrlo zagonetan osmjeh sumnje
ponovo liježemo
iz domova u rovove
iz rovova u grobove
u zaborave
sviđalo se to nama ili ne
Gledaju nas
vlastite sablasti na slikama mlađih dana
Obratni Dorian Grayevi , stvorovi
koji nikad nisu plakali nad zrcalom ,a niti umrli sa slikama ljepotana na osmrtnicama


ODUVIJEK NIŠTA (HORROR TANGO )

07 ožujak 2020

Naši Životi
ispijeni slijepi crni konji
Mi smo sada dio najiskvarenijeg sna svih vremena
nijećemo ,ali smo učesnici ali smo poslušnici,
usisavači clownovi zubatih cirkusa pod kristalnim zvijezdama nastupamo preskačućom pločom očekujuči vrisak publike
pljesak od pijeska
jer oduvijek ništa
samo Horror tango
dok grizemo naokolo poput bijesnih kućnih ljubimaca
savjetima od vate i gaza bitaka
promuklih kao dim brvnara zimske sirotinje,
smrdljivi kao mirisi odranog loja
suze i bijela koljena u koprivama
kopčamo posljednje dugme luđačkih košulja karijerista
mrtvih kao magle sprovoda
lažemo snagom malih trgovaca na ulicama slobode pokraj umobolnica
kao nenormalni moralisti ,podočnjaci nedodirljivih uglednika
i uvijek zasvira taj od ničega
Horror tango
kao zlatni dečki koji obečavaju onanije soba ,
kao zapakirane i ljupke djevojčure pred grobnicama očeva ,
naši duhovi prošlosti češljaju demone sadašnjosti
šapćući sladostrasno ,
pjevaju na uho mješalice za beton kao sucube spavača o sreći budjenja
ali uvijek to prepostojeće ništa ,
Fuckin Horror Tango
dok vjetar nezaustavljivo njiše obješene i zastave
nastavljajući mahnito bez nebogleda u nedogled
vrtimo opite opijanja sa uzdignutim spolovilima imanja ,
dok se pojavljuju posve unaprijeđeni sistemi kontrole i napalma
naše predivne glave bundeva slamnatih strašila umuju o zdravlju i prognozama vremena
i zapaljena sela osvjetljavaju put duhovnim uzorima strahopoštovanja i masakra
Ništa novo, velika, jedna velika nula
Jedan veliki Horror tango
jer sve se ponavlja ; strahovito i stvarno sile postaju udžbenici
Hvalisavi panoi uz zakrpljene ceste govore o prohujalim pobačajima uspjeha ,
samostojeći , krvlju održivi razvoj što ga nije briga kad malobrojni povraćaju sluz euforije
otkrivajući to mučno i prazno,
veliko ništa ispod kamena
jer svi su uspješni već ispuzali
pred postavljene kamere gradova
Jer sve je bilo ,jeste i biti će
veliki Horror tango
Preozbiljno krvav ,iako sve je Igra
u olupinama crknutih automobila
Igra djece musave od snova
što sanjaju bliske
a tako nedohvatljive slastičarnice muha



˙

JOŠ NE ODUSTAJEM

13 prosinac 2019

još ne odustajem......

od sebe u sebi , pa cjepali me po pola nezasluženi dobitnici
svih tih jebenih nagradnih natječaja,i ljubile unakažene usne top modela,ili nokautirali uz šank dezorjentirani mladići iz nižih klasa predgrađa i sami nokautirani konjakom i tabletama

još ne odustajem
od odustajanja samoćom ..dakle vraćam joj se sam ,samcat , gol i prevaren od smrti i cigana ,od vinom umivenih herz sedmica , od rajskih vinograda i violina ,od Tvog pogleda zmijski zavodljivog ,pogleda buduće babe moje beskrajno produžene mladosti , ustvari Tinovski mlade starosti ,od sveg tog lonca kuhanih nogu i ruku koje su me jednom možda i htjele pozdraviti onako uljudno i srdačno ,a o neiskrenosti da i ne govorimo......

još ne odustajem
od mirisa bakinih pejzaža sa zelenilom u fioci nasljedstva koje hoće uzurpirati gadovi gradova , majku im goblinovsko proždrljivu ..za našim kreposnim imenima TV zombiji žude, lude , i jeli bi nas da mogu kao moja prva ljubav krempite ......

još ne odustajem
od šara na svetim kravatama koje su diskreditirale nekada originalne svete krave, od porculanskih teorija o staklenicima, od papirnih princeza prevarenih od bezubih mama i kuhinjsko-mirisnih susjeda dok ih nagovaraju da se udaju za zlatno prstenje i upaljače i polutana što se uvijek polu-bore za polu-nezavisnost polutanskih poludemokracija......

još ne odustajem
od slatkih autoprotreta sretnih porodica sa nesretnim cerekanjem predaka i selfijima sa životinjama čije slike kad-tad završe na socijalnim mrežama ,glave u kozmetičkim laboratorijima ,pa u kontejnerima ,a jestivi ljubimci u rerni .......

još ne odustajem
od bljuvotnih trgovima sa relikvijama znamenitih TV serija čija su kukavičja jaja sadržaja osmislili donedavno bubuljičavi masturbatori iz uglednih porodica i sociopati zaključanih soba , pa svoju sluz vrlo jednostavnog sastava prodaju pod scenarije

još ne odustajem
od svih tih budalaštima samo stoga što bi to mogle biti nebitne kulise kazališta budala koje misle kako moram odigrati inicijalnu rolu nekakve samo njima jasne žrtve prije no što neupitno odem odavde kao zapakiran poklon crvima

još ne odustajem
od začudo preživjelih narodnih ijuju umotvorina ,od priča koje mitski doletiše iz povjesti pećina i koje zbog neispunjenog osjećaja samovažnosti izmišljača budu uporne pa uživajući izrode Izrode što metastaziraju u mračne urbane legende ......

još ne odustajem
od Bogova koji su za mene oni nasmijani Romski starci Lulaši koji od davnina sa prijezirom pišaju kišom po nama jašući jastuk oblake, one iste prije i poslije naših bedasto provincijalnih smrti kad ležimo u novim čarapama ,i pop nad nama zavija kao promukli kojot pred debelim maramama zlokobnih baba , a čuju se vrane i automobili......

još ne odustajem
od psovača tih grobova i majki , od musavih mačića i besprizornih kopača po kantama za smeće , od uplakanih prostitutki razmazanog srca ,od dječije dreke subotnjih predvečeri , napokon ne odustajem od sebe samoga ; Idola preživjelih samoubojica i mrtve budučnosti Zrcala u nama.......

Ali meni je bilo svejedno ......

05 studeni 2019


Probudile su me fanfare stvarnosti
ali meni već tada svejedno bijaše
sred ove pompozne najave gluposti
tko koga ovdje ustvari jaše

Probudili su me ljudi prebrzi ,bezglavih
sudbina,
ali meni već tad bijaše svejedno
oduvjek žudjeh ih crtati gole
dok se podsmijehuju drugima bijedno

Probudili su me metalni jauci Gradova,
No već bijaše svejedno meni
u lijesu šutnje skriven od gadova
ne vjerujuć njihovoj djeci nit ženi

Probudila me nečija mati nad kolijevkom,
ali meni je već svejedno bilo
jer oduvjek žudjeh potrčati
iskonskoj pramajci ,
prirodi u
krilo

Probudila me Smrt sa flašicom
tuge za dojenje,
ali od rođenja meni se snilo ,
oduvjek žudjeh svjetlosne nježnosti
tamo gdje pod suncem sve
jedno je bilo.

još ne odustajem......

od sebe u sebi , pa cjepali me po pola nezasluženi dobitnici
svih tih jebenih nagradnih natječaja,i ljubile unakažene usne top modela,ili nokautirali uz šank dezorjentirani mladići iz nižih klasa predgrađa i sami nokautirani konjakom i tabletama

još ne odustajem
od odustajanja samoćom ..dakle vraćam joj se sam ,samcat , gol i prevaren od smrti i cigana ,od vinom umivenih herz sedmica , od rajskih vinograda i violina ,od Tvog pogleda zmijski zavodljivog ,pogleda buduće babe moje beskrajno produžene mladosti , ustvari Tinovski mlade starosti ,od sveg tog lonca kuhanih nogu i ruku koje su me jednom možda i htjele pozdraviti onako uljudno i srdačno ,a o neiskrenosti da i ne govorimo......

još ne odustajem
od mirisa bakinih pejzaža sa zelenilom u fioci nasljedstva koje hoće uzurpirati gadovi gradova , majku im goblinovsko proždrljivu ..za našim kreposnim imenima TV zombiji žude, lude , i jeli bi nas da mogu kao moja prva ljubav krempite ......

još ne odustajem
od šara na svetim kravatama koje su diskreditirale nekada originalne svete krave, od porculanskih teorija o staklenicima, od papirnih princeza prevarenih od bezubih mama i kuhinjsko-mirisnih susjeda dok ih nagovaraju da se udaju za zlatno prstenje i upaljače i polutana što se uvijek polu-bore za polu-nezavisnost polutanskih poludemokracija......

još ne odustajem
od slatkih autoprotreta sretnih porodica sa nesretnim cerekanjem predaka i selfijima sa životinjama čije slike kad-tad završe na socijalnim mrežama ,glave u kozmetičkim laboratorijima ,pa u kontejnerima ,a jestivi ljubimci u rerni .......

još ne odustajem
od bljuvotnih trgovima sa relikvijama znamenitih TV serija čija su kukavičja jaja sadržaja osmislili donedavno bubuljičavi masturbatori iz uglednih porodica i sociopati zaključanih soba , pa svoju sluz vrlo jednostavnog sastava prodaju pod scenarije

još ne odustajem
od svih tih budalaštima samo stoga što bi to mogle biti nebitne kulise kazališta budala koje misle kako moram odigrati inicijalnu rolu nekakve samo njima jasne žrtve prije no što neupitno odem odavde kao zapakiran poklon crvima

još ne odustajem
od začudo preživjelih narodnih ijuju umotvorina ,od priča koje mitski doletiše iz povjesti pećina i koje zbog neispunjenog osjećaja samovažnosti izmišljača budu uporne pa uživajući izrode Izrode što metastaziraju u mračne urbane legende ......

još ne odustajem
od Bogova koji su za mene oni nasmijani Romski starci Lulaši koji od davnina sa prijezirom pišaju kišom po nama jašući jastuk oblake, one iste prije i poslije naših bedasto provincijalnih smrti kad ležimo u novim čarapama ,i pop nad nama zavija kao promukli kojot pred debelim maramama zlokobnih baba , a čuju se vrane i automobili......

još ne odustajem
od psovača tih grobova i majki , od musavih mačića i besprizornih kopača po kantama za smeće , od uplakanih prostitutki razmazanog srca ,od dječije dreke subotnjih predvečeri , napokon ne odustajem od sebe samoga ; Idola preživjelih samoubojica i mrtve budučnosti Zrcala u nama.......

Pada crni snijeg

25 travanj 2019

Pada crni snijeg

Krila anđela djetinjstva
Izguljena od masnih uglova Gradova
U Snovima noći iznova izraslim
Jutrom mjenjamo za podočnjake
zima je. Pada crni snijeg

Novi naraštaji mladih
nevidljivih đavola
Pogađaju crnim grudama
Naše posebnosti,
Mi se savijamo
Nepotrebno u gomile običnosti
Zima je prošla. Još uvijek padaju
mračne pahulje zlobe

Papirnu djecu pjesama vežemo o
Tračnice pruga za Nove Nikamo
Slušajući njihov vrisak pod
Vlakovima stereotipa
Prelako ih se odričemo
a crnja od Afrike
bjesni urokljiva mećava grakanja

Sred beskraja leda
Gasimo Andersenovu posljednju žigicu
Nekada sretno nošenu poput
Zapaljenog srca Ikona Svetaca
u skromnim svetim sobama
naših baka i djedova
umrlih čistim starostima...

Odlazimo ,a da od desete nismo razmislili
o ljepoti leptira ,o radosti neimanja u igri
i ljupkom poljubcu bića
jedino pogledamo u nebo obuzeti zemljom i strepnjom
strava
crni nanosi gutaju zanose ljeta




CD ROMSKA PJESMA

12 travanj 2019


u ovom našem loncu
klanjanja i klanja
nafilovan digitalnim zlom
visim ja o koncu
tek mrvica manja
nacionalnost?ja sam cd-rom

i dok ovi cijepe sve što malo mrda
inekcije vruće prepunjene živom
najbolje je meni crnom iza brda
cijepiti se dobrim starim
crnim pivom
______________________________
Refren:

"jer su neke sljepe sile
darežljive ovdje bile
projektima projektile
leptirima tek reptile

jer su neke tupe glave
umislile usred jave
kopirajuć tate prave
da su slavne svete krave

krave JEDU FUNGICIDE
I PUMPAJU STEROIDE
Ko kokice HERBICIDE
Žvaću krave sve što ide "

I dok kušam na gitari
glazbit skromne retke ove
prestah i ja bit rom pravi
jer me sitnodušnost zove

I dok spremam šator navijek
sagoh glavu usred zlobe
od sad crv sam, manje čovjek
zbogom zvijezde , zdravo robe

No mislim si tko vas šljivi
sad poklekoh al ne marim
nisu moji snovi krivi
DOK psi laju i dok starim

BIT ĆE VATRI ..IMA DIMA
A DOK GLEDAM LJUDSKU BIJEDU
EVO VAM PRST UVIS SVIMA
nosite se ..SVI PO REDU
----------------------------------------

u ovom našem loncu
klanjanja i klanja
nafilovan digitalnim zlom
visim ja o koncu
tek mrvica manja
nacionalnost? ja sam cd-rom


Oznake: romi, cigani, GIPSY POEZIJA

TO JE TO...MJESTO

09 travanj 2019

TO JE TO
MJESTO
NA KOM MESOŽDERI
UBIJAJU BILJOŽDERE
GDJE ONI SA RUKAMA JEDU NEČIJE NOGE
GDJE ONI BEZ GLASNICA HOĆE PRAVO GLASA
GDJE KRAVATE NAPUHNUTIH LIKUJU
NAMJESTO PLUTANJA
JOŠ UVIJEK
OVDJE ŽENKE KORISTE IZ RUKAVA
ĐOKER SA LIKOM ŽENE I OBRATNO
TU JE ILUZIJA STVARNOST ,A STVARNOST KONFUZIJA
TU JE STAROST SUVIŠNA ,A MLADOST TRULA
A ŽALE SE SAMO ONI KOJI SU dugo ŽIVJELI PRESPOKOJNO

TO JE TO
OKRUŽJE PREPUNO SLATKORJEČIVIH UBOJICA
NA KOME SNJEGOVIĆI HOĆE SVOJE MJESTO POD SUNCEM
I GDJE HIJENE ŽELE U ZRCALU VIDJETI LAVOVE
A PATULJCI PIŠU DIVOVSKE AUTOBIOGRAFIJE
OVDJE NEMA RASPLODNOG OPTIMUMA
NEMA ljekovitog osmjeha osim dječijeg,
nema junaka , a da ne potpisuje ugovore
nema krvarenja duha,empatije, upliva ,
NEMA NIČEG ZBOG ČEGA BI GANUT ZAPLAKAO,
NEMA VIŠE NIČEG VRIJEDNOG MOG ŽIVOTA,
I NIKOGA SEM nas ZOMBIJA što UPORNO MISLimo DA TO NISmo
UOSTALOM...NEMA NITI TEBE
a već poduže izgleda nema niti mene

TO JE TO
MJESTO KOJE ZAVRIJEĐUJE OSMJEH ODLASKA .....
JER NETKO JE JEDNOM REKAO;
SVE BILA JE MUZIKA
DA....OSIM PIAZZOLE I glazbe
NEMA VIŠE NIKOG ,ničeg ,nigdje...
TO JE TO MJESTO

AKO BUDE SREĆE.....

Jasla žamor onda rumor
ako bude sreće tek na kraju tumor .
krivi žargon , onda KORDON
ako bude sreće još na kraju pARDON
ženska ljubav , onda udav
ako bude sreće još na kraju dunav
prvo đak , onda luđaK
AKO BUDE SREĆE NA KRAJU samo čudak
prvo porod ,onda porok
ako bude sreće još na kraju prorok
prvo nemir , onda pomir
ako bude sreće još na kraju svemir
prvo bazno , onda razno
ako bude sreće pa na kraju prazno

Prélude a l'apres-midi d'un POETE

21 veljača 2019

(Preludij za popodne jednog pjesnika )

Probudi se kao faun Debussy-a
u egzotičnom pejzažu Rousseau-a
U hladu mamutovaca i lipa
U mlijeku ljiljana
Mantrama mandragora
U cvrkutu crnih zmija
Na putu svjetlucave
prašine od Sna
Sluteći da ona pozlati
stostruko dosadnije
postojanje
zarobljeno
podvinutim repovima
našeg olovnog neba
što su ga sigurni u sebe
smislili kao privid
i nadjenuli ime
nešto kao ; Stvarnost
prozirnog coctaila sa
kriškom povremeno
limun-Sunca
i slatkog šećera
spaljenog na žiletnom obodu
prijetnje
nekakvom "egzistencijom" ?
Znajući da milovanja Bude
nisu za opasnosti Budnog
Da mu je svejedno
Sve Jedno
Znajući da mu iznova
ono tamo neće
podmetati darove
da mu neće "ići"
poslije buđenja
Poželi ostati
u hladu snovidne slike
zarobljen slobodom
rijedak i skriven
očima kriptida
u magli modrih prašuma
odsutan
kao "ne-samosaznavajući
nahuali" po umobolnicama
(što im nitko nije rekao)
i lijep kao staro zlato
na platnima sunčanih jeseni,
snovi dječaka o hrabrim podvizima
pred djevojčicama
snovi djece o dupinima iz slikovnica
o ponijima , jedrenjacima u pristajanju,
djetinjstvima u ostajanju
Poželi ostati
čudesan i čist
u dalekim kraljevstvima
samoća i zujanja pčela
nedjeljnih popodneva
uspavanih Zvonika
napuštenih Pilana
i šumskog eha
u hladu dubina
ljepoti ljepota,
tišini tišina




Ti&Ja ( You Don't Know What Love Is...)

23 studeni 2018

(Scena 1)

Trebali smo biti
leptiri u snu lisičića
pjesma vode
bez obaziranja
dodir male dlakave životinje
ono kada djeca osjete
ticalima čuđenja
hladnoću gliste poslje pljuska
pod prstima...
Ti&Ja
na stranputici uvjeravanja
trebali smo postati dva jajasta kamena
na obali budućeg praoceana
ali nismo
prije smrti...
Ti&Ja

(scena 2)

kada u 5 ujutro povampireni rum-crnac sa saxofonom
ide na prvu od svih tih kava
u kiosk gdje redovno
Sting&Botti-jev
"You dont know what love is...."
otvoreni Lorcin balkon U Qeensu
možda kakva istetovirana samohrana majka
pušta ranim jutrom
tu u blizini
Trebali smo prije Smrti
postati jazz-serafini
ali nismo
Ti&Ja

(Scena 3 )

krave koje radosno muču u Vindaranu
devolucija slušalaca beep-boopa u oblike slušalaca hip-hopa
zakašnjeli hipici u reperima
što se muhaju prašnjavi po Pooni
Hramski majmuni napušeni industrijskim smogom
dugine Boe duginih boja
lirski slavuji i panove flaute u izumiranju
barem jednom godišnje
Ti&Ja
podkornjaši zavučeni u stablo života
piskutavi
skloni spletkama
provincijalni poduz-štetnici
u onim kockastim košuljama
kao Kubanci samo neukusno
svakako ne stomaci sa obješenim ključevima
trebali smo
još prije smrti postati uzorno zdravi
alkoholni radoholičari
ali nismo
Ti&Ja

....

(Scena 4, a koje bolje da nema )

Rastavljeni kao životi starih lavova,
kao sveci u pećinama
kao tužni kravosisi od mlijeka
trebali smo
što sve nismo
A sada ti buljiš u zid
negdje
A sada ja buljim u zid
ovdje
i slušam saxofon
You Don't Know What Love Is
i ništa mi nije jasno
i ništa nam nije jasno
da li oni topli puteni ljudi
mogu bez grižnje savjesti
sada izjaviti kako misle da smo budale
Ti&Ja

DAKLE KADA JA ......

26 veljača 2018

DAKLE KADA jA


VELIKI, PREVELIKI razotkrivač jorgana , otpirač pivskih flaša te GENIJALNI IZUMITELJ hladne vode
jEDNOG ONOG OD SVIH koji se ne računaju dana a kada se od sunca ne vide NITI zatvorenih nočiju
Dakle kada ja
NAPUSTIM ŠKOLJKAŠA BIJEDNIKA uvijek nevidljivog U tramvajU osječkoM ZMIJUGAVOM IŠARANOM SPRAYOM
MILJENIKA djeparoša ŠUTLJIVIH i brkatih umirovljenica
Tramvaja KUĆNOG LJUBIMCA & MEZIMCA RABLJENIH PODUZETNIKA
PA KAŽEM jedno ma najmanje "NE" SVIM TIM VELIKIM jebote spektakularnim "DA"

Dakle kada ja

Vjetropir GOSPODO JEBIVETri DOKTORI POLITIČKIH I POLUTANSKIH zakrvavljenih ZNANOSTI
Izgovorim povijesno ;OVO JE VELIKI ISKORAK ZA MENE ,A PREMALI ZA GADOVE IZ KANALIciviliZACIJE zlouporabe melioracija
Fuck
NEŠTO ZNAČAJNO ZA VRTNJU UOPĆE SE NEĆE DOGODITI
BAREM NE JOŠ .
NEKA ĆE ŠMRKAVICA NABACITI OSMIJEH NAPALJENOM ŠMRKAVCU I TO JE SVE
(ONA ISTA ONOM ISTOM )
POJAVIT ĆE SE NA BIS TOTALNI ZGUBIDANI I STOPOSTOTNI ISPIJAČI 40-POSTOTNOG
BRANDA " JESI LI ČUO DA NAS JE NAPUSTIO XY ..KOJI? ..onaJ ...MA ONAJ U CRNOM SA crnom KAPOM
NISAM GA BAŠ VOLIO"
( NITI MENE , NITI VAS .....JEDINO BIO JE TO UZAJamni ping-PONG SA KING KONGOM U HONG KONGU A Z0VE SE "LJUBAV NA PRVI SNAJPERSKI DVOGLED ")

Dakle kada ja ...

Napustim sve one ljepotice koje me usprkos mojim multimedvedijalno nadljudskim naporima izljeva nježnosti , iskrenosti
itako nisu htjele sve dok nisu postale samohrane majke , dakle sve one botoxuše (KRIVO STE ČULI USTARI bOX-OTUŠE )
što šmiNkanjem žele maskirati tupe poglede današnjice
sve one plačne i dosadne ,plastične i zdušno malodušne
KREVELJE ŽMIRKANJA I UPIRANJA PRSTOM JEZIKOM ,CIJEVIMA.....

dAKLE KADA JA

JEDINKA EVOLUIRANE POSTROJBE SPECIJALNIH PAVIJANA ERECTUSA SA EREKCIJAMA PROšiRENJA RESURSA
NAPUSTIM milo mi SKLADIŠTE SALA NA SJEVERNOJ HEMISFERI EKVILIBRIRANO FINIM INSTRUMENTIMA GLADI
ogoljele kosti JUŽNE POLUTKE na kojoj čujemo milijuni djece umru od gladi zbog naših iznijansiranih okusa
(de flavours non disputantum ),pa kažemo "Stvarno ?! " i nastavimo piti pivo&kikiriki&batak ....

Dakle KADA ja

saprofitni primjer himere majmuna i pijavice NAPUSTIM SVA TA POVRAĆAJUĆA PREBIVALIŠTA SA BORAVIŠTIMA ,
CJELOŽIVOTNA MALOUMNA UČENJA VELEUČILIŠTIMA ,
PAPAGaJSKE NAPAMET DIPLOME UPROPASTITELJA EKONOMIJA DOK PUCA provincijalno crna ČOBANAC DUGMAD
košulja stomaka nad folkom kafanskih stolnjaka ,
dok PODRIGUJU pridruženi TV SILOVATELJI obećanja ,PUCAJU TLAKOMJERI 240 X 180,
PUCAJU UOSTALOM u budučnosti NA NAšu djecu ulicom BUBULJIČAVI OSNOVNOŠKOLSKI GAMERI koje su maltretirali očevi

dAKLE KADA JA....

Paramoralni fenomen , paranenormalni magarac
skoro užasan kao i svi priznati pjesnici mesožderi u limuzinama
UVAŽAVAČA NAKOTA I POKUSNI dezodorans MAKAKI ,AUTOMOBILSKI PSIĆ OD PLASTIKE KOJI SE KLANJA, KLANJA I SAMO KLANJA
NAPUSTIM OVAJ PREUVAŽENI AUDOTORIJUM ŽDERAČA SVEGA I SVAČEGA ,
PASA, MAČAKA I PRŽENE DJECE MAMI OVACA KOJI SE NE BI SMJELI PREVIŠE OPUSTITI
OSIM SAMO PROPISANIM plemenitim KOROVIMA NA KOJIMA SU NASLIKAMA NEČIJA IZVAĐENA PLUĆA
U SKLADU SA ZAKONIMA BANANA PUKOVNIKA I PEDOFILA U CRNIM HALJAMA...

dakle KADA JA...

bezimen kao imenovani bezumni guturalni proždrljvci kojima je netko jednom rekao tko su i oni sada najsigurnije
to i znaju/i što su /i gdje su......maaaaa
JOŠ JEDNA U NIZU emanacija najljepše upakiranog zla svih vremena NAPUSTIM OVO VELIČANSTVENO ČUDO MASAKRA ROĐENIH SVOJOM KRIVNJOM
Možda a šalio sam se ( ili nisam )svo vrijeme /

Dakle kada ja....

U materinu
Trebalo bi se ustvari ništa zNAČAJNO NE DOGODITI
MOŽDA PROLETI samo PTICA ..PTIČICA...MALA...sretna....MA .MALA
NASMIJati ću se ONAKO već polu.... ili OTIŠAO
Naravno
AKO uopće još bude takvih....mislim...ptičica....

SVE OVO.....

19 travanj 2017

SVE OVO

Sve ovo
na nježno zelenoj krošnji
na našim malim listovima
piše
sve je ovo već jednom bilo
igre pod kupolom vremena
u dvorištu
prvo održavanje na vodi
biciklisitčka ravnoteža
ulovljeni karasi
i drugo
zvono velikog odmora
kad zablistaju oči dječaka
i još o jednoj princezi
sakupljačici salveta
u tamnoplavom velvetu sedamdesetih
o mijau mijau napuštenim
mačićima njenih pletenica
Na sestrici dvorišnoj brezi
jedinoj
piše
događalo se i biti će ponovljeno
netko je imao srca
kao na čelu svemirskog bića
O danima poslije
koji su došli
i neželjeni posjetioci
kada se pokvarila zanesenost kao igračka na navijanje
čimpanza na bubnjevima
Zapisao je pjesnik
O odrasloj Tebi koja se ponavljaš
odraslom meni koji se napijam
O čekanju išaranih šinobusa na pomokrenim kolodvorima
i glupim prostim grafitima
i prvoj kiši što smo joj rekli zbogom
dolasci rode odlaske
sastanci rastanke
dok su grlice i babe s korpama šutke slušale
dječiji smijeh igre školice i lastiša
promjenilo se
mijenja se
nema lastavica
djece u kutama
nasmijanog ljeta a da nije sparno
nisam mogao to zaustaviti
htio sam
samo nisam znao
samo koraci
toliko koraka , ubrzanja
izgubljenih u nekakvoj važnosti
grimase u automobilima
toliko straha odraslih
toliko prokockanih rječi
obećanja pojedenih od vjetrova
i pjesmama koje nitko nije pročitao zbog zastare
(možda čak i pravi pjesnici još uvijek napišu pokoju )
toliko nepotrebnih cirkusa, klasa i upiranja prstima
toliko zaboravljenih notesa sa receptima malih dobrih ljudi
koji su ponosno i tiho umirali da to nitko nije primijetio
sve piše na dlanu istoimene krošnje
sve je jasno
hiromantima patnje
Osmjesima poslje psihoterapija
Uspjesima prije kemoterapija
O suncu koje je jednom bilo Bog i
nezainteresirani sagovornik
opasnim opeklinama sjena
poput zmije i razbojnka
o gitarama pod bikovim osušenim žilama jer su postojale
prije Hammond orgulja i mikrovalnih
Poslje....
i što će biti ?
ma
možda vidiš kako je sve to pisalo u nježnoj krošnji
svjetlozeleni listići kad trepere
sve
baš sve
sve ono što je bilo i biti će
posve krivo
jedna velika uzaludnost samuništavajučih rođenja
i prije onih navodno zagonetnih megalita
i prije urlika spilja
u krošnji ove male nježne breze
poneka ptica zapjeva
i neka me ubiju do suza pjesme zaboravljenih
pjesnika ,ode vina
napjevi dalekih Planeta
nekako
nekako letim
gledajući ljepoticu
malu dvorišnu brezu
nekako znam
sve je ovo već jednom postojalo


I KADA ME NE BUDE.....

26 ožujak 2017



I kada me ne bude
vjeruj mi
Svijet je san
što laže nam kako
preživjeti kroz meso što jede meso
Svijet je ona sloboda
što smo je čitali
mladi i prepunjeni ohološću
koja LAŽE DA JE jedino VAŽNO gmizati
kroz zakone što provode zakone
I kad me ne bude
vjeruj mi
Svijet je sjećanje
koje se pokušava prisjetiti obećanja
zaboravljenih ljudi
mrtvih kaputa, mrtvih cipela
i kad se posljednja ptica utiša
i posljednja struna zazveči doletom vrapca
na žicu kosturnog gitariste
kada me ne bude
vjeruj mi
SVIJET JE tu negdje
iz prikrajka
promatrati ću tvoje zamišljeno tijelo
tijelo toliko golo da ga misli pohotnika
neće uspjeti skinuti
cigani će reći da je sa šest žica
nemoguće opjevati brezu
ali sablasti
one spram tebe bit će poput običnih plakata ,trivijalni kao reklame
blago besmrtnicima što su umislili
da su smrtni
jer kako izgleda
i kada me ne bude
u mladIću što se ubija od vina
zbog neke bezvezne šmrkavice
u starcu što duhom
zatvara
izdaju paučine prolaznosti
jer jebe mi se za sva ta pravila
i za to kako se mora jednom umrijeti
i kako utihne
čak i duboka privrženost
pijanstvu tabora
neizrecivo u tih šest žica
mističan pjev
kostur slavuja što propjeva
usprskos mravima
ditiramb jednom dobu
jer kada me ne bude
vjeruj mi
ja ne priznajem padove
one vrste;pobijedili su mlađi
exterijer navijači
jer život je previše život
da bi me porazio grobar
sa istetoviranim amblemom
kluba na podlaktici
i kada me ne bude
vjeruj mi
jos se držim
poput onog priljepka na stjenju
na hridi fantastičnog
i još me
Hvala Bogu i nebu
a nebu na nebesima
još me ima
Jer sam zrnce
prašine poslije kočije
u kojoj sjede uobičajeni
u kojoj sjede bolno isponavljani
I kadame ne bude
kao one oči pasa koje kad vidiš
pomisliš da razumiju sve
da plaču Veliku tajnu
tužne kao šutljivi rastanak
tajnih ljubavnika
vjeruj mi
i kada me ne bude
bit ću

Oznake: MANHA DE CARNAVAL, PACO DE LUCIA

L0VAC NA POTONULO BLAGO

07 ožujak 2017

Podižem težak teret starosti
Sa dna Mjesečevog Mora tišine
Brod prepun zahrđalih mačeva uspjeha
I prastarih amphora praznine

I Jedrenjak iz boce u Morgawra upregnem
Što je mijenjao zlurade gospare
I jahače lahanoptera zamolim
Za putokaz mimo ljudske močvare

Pa prvom Mjesecu poklonim Mliječni Put
Sa posljednjim morskim kravama svetosti
Pa drugom Mjesecu Pernatu Zmiju
Sa posljednjim društvom ratnika svjetlosti

Pa trećem i mape sa Blagom
Svjetlošću i skelete kapetana
potonulih katamarana
Četvrtom osmjeh pojedenih obroka
Dvonožnih u pričama maglovitih otoka

Petom pjev strune ,Vilin- slavuja
ostavljam sextant duše; gitaru
i note i knjige ,sve nimfi oluja
poklanjam vječnosti naviku staru

Šestom Djetinjstvo ko stali sat
kojem sekunde su treni mladosti
Kiše u pustinji uvijek je premalo
Tek pokoja kap škrte radosti

Sedmom Mjesecu stihove ostavljam
Ko mudrac u knjigama pred plitkim salvama
Poklanjam Otok snom nezaboravljen
Ja Brodolomac , kostur pod palmama


Da nismo ukradeni ciganima.....

Da nismo ukradeni ciganima
Bili bi sretni oduvjek
A ne samo ponekad , jednom
i sljepi ne bi bili kao
tapšanja po ramenu
govori na televiziji

Da nismo ukradeni ciganima
Bili bi ovdje sve šarene dane
a ne samo preskakajući jedan
i slabi ne bi bili
kao cjepljenja protiv hrabrosti
protiv gripa izmišljenih

Da nismo ukradeni ciganima
ne bi nas zadesile nepostojeće nesreće
jer jedine smo sada mi sami
i nedostupni ne bi bili kao jadni ostaci
naše ljudskosti
u glasovima
po sekretaricama mobitela

Da nismo ukradeni ciganima
umiveni živom vatrom i gitarom
gledali bi kako padaju sve kulise i laži
sve kule od karata
oduvijek
smrtno pogođene slobodom

AKO BUDEMO IMALI SREĆE....

21 veljača 2017

Ako budemo imali sreće
Ti ćeš doći pred moj lijes obasut krizantemama,
Zaplakati ćeš kao u nekom pucketavom ,cmizdravom filmu
(savršena glumice)
Znaš li što ?
ovo niti izdaleka nije gotovo

Ako budemo imali sreće.,
Ti ćeš nositi predivnu bijelu haljinu , i šnalu ,spomenuti buket
odglumljenih suza
i pilu pod haljinom zbog mog prstena (šalim se)
A ja bih trebao uskoro postati blijedi devetopapkar u lijesu,
no...ipak ću biti sretan poput razigranog djeteta
što je uopće do susreta došlo
jer...ne, ne i ne
lukavo, pohlepno moje
ovo još nije prošlo...

Ako budemo imali sreće
Ti ćeš me spomenuti pokatkad savršeno nezainteresiranim ušima dvonožaca
Ja ću Te spominjati gotovo redovno savršeno indiferentnim mačjim očima demona
Iako bih želio ustati iz groba
požderati Te u ponoć
zagristi taj Heladski vrat
Tvog bezobraznog torza na korzu
znaš....tko se zadnji smije
najezovitije se smije
jer da a je ovo gotovo ? nije...

Ako budemo imali sreće
Znači ..ja ću govoriti o tebi, nekome tamo dolje (ili gore?)
Ti ćeš govoriti o meni grimasama nužne sveprisutnosti
Kako smo samo staromodni ? ..ubijamo li moderni očaj Planeta?
iskvareno?
Možda prije zamršeno
ali nema šansone da je i svršeno

Ako budemo imali sreće
ti ćeš ostarjeti uz gitare ruskih roma na CD-u
(može istrumental Kolpakova?)
jer to ću sigurno onako neozbiljan počuti i ja
Njihove gitare počuti će laste
Laste će iznenada poletjeti kao što to redovno čine
subotnjim plotunima Balkanskih svatova
i moja nevidljiva lasta među njima
svrako sebična
ali....ali
nije ovo kraj
niti u šali

Ako budemo imali sreće
zamislit ću neki pucketavi gramofon sa ružom
i neorealistički a la De Sica naslov
Samo nemoj doći u onoj ljubičasto-crnoj od mame
na koju sam alergičan
ko Dalmatinci na bljedilo Norveških turista
uhhh...
ma i onaj njen grozomorni broš
(namjesto alergije bubuljice na grobu )
Ovo nije gotovo još

Ako budemo imali sreće
dakle dogovoreno?
Ti dolaziš sigurno kao Smrt
na moj grob obasut krizantemama
Potom Saro Bernard zaplačeš kao u cmizdravom filmu
A ja?
Do tada bi već trebao znati
kako je sem Tebe
Rasplodne tekunice
sve naizgled važno bilo nevažno;
baš poput mjehurića TV sapunice
pa mislim i mrtav
u noći što slijedi
ogoljelih zuba
žedno
posjetit Tvoje
oble čarolije
(ovo gotovo? nema teorije )


MI SMO BILI JEDNOM PTICE

Mi smo bili jednom ptice
Lijepe kao potopljene prestolnice
Duge kao divovske zmije fjordova...
Ostalo je nešto izborane kože
Grimase iskeženih
Prasak svijetla u porodilištu

Mi smo bili jednom ptice
Nepostojeće poput mnogobrojnih pojavnosti
Lake kao shvatljivo slika u pokretu
Ostao je naslut sakupljenosti na jastuku perja
mirisi prve mamine dojke
možda prvog mlijeka , ananasa

Mi smo bili jednom ptice
Bijele kao pokajanje mjeseca
Čudesne u intervalu animiranog raznovrsja
Ostao je samo neriješen upit
u mraku onog sa crvljim očima
Što je nekada bio najslađa bebica na Svijetu

Mi smo bili jednom ptice
prozirne kao
Tople kiše predalekih planeta
Osmjehujuće kao oni stvorovi od sna što te vode
Do fontane
Ostalo je samo perje kojim smo se kitili kod Boga
koji se od tog vremena valja od smijeha pa
i nema više vremena za nas

Mi smo bili jednom ptice
Lude kao
Violine malih cirkuskih orkestara
Vidljive kao raspoloženja na dječjim čelima
Ostao je još jedino let jutarnjih ponedjeljaka
Kada su puni autobusi iznenađenih
Organizacijama smrtnih sivila i sivih smrti

Mi smo bili jednom ptice
Bjele kao vilinske zebe pod pahuljama
I crne kao egzotične ljepotice vulkanskih hridi
Ostale su još samo krletke eksplozija i osvetoljubivih monsuna
Nad zemljom od olovnog neba koje se nikada ne tumači tragično

Mi smo bili jednom ptice
Pjegavo spore , zadivljujući čudne
kao askolotli u barama od limunade
kao tužni ljenjivci i bajke pradjedova
Ostao je još samo rep umočen u rakiju
uskoro izumrlih konaka
gdje podočnjaci zaborava plešu po stolovima
Ništavila

Mi smo bili jednom ptice
U krošnjama maglovitih mamutovaca
Što kriče kao pterosauri u romanima epika i fantasta
Ostao je samo zaleđeni pjev , promukli eho
zarobljen ispod vijadukta
Katran brujanja

Mi smo bili jednom ptice
Slobodne od glupih zavjeta i obećanja gorima od nas
Mi smo bili jednom ptice što nikada ne slijeću
Na istu granu, zbog iste hrane
Ostalo je samo…..
Ma ništa nije ostalo
Možda ove naše oči
što uporno polijeću
a nikamo da odlete.

Još odmaram se od rođenja

17 siječanj 2011

Još odmaram se od rođenja
U domu svom na desetom
nebu nebeskom
Gdje duša moja plovi ,plovi
I tamo ..nekamo
gdje još sav od sluzi zmijskoj nalik
Poželjeh nag plakati što više neću letjeti

Još odmaram se od rođenja
U domu svom na desetom raju rajskome
A moja laka ljuska plovi ,plovi
I tamo…nekamo
Ispred noćnog ležaja
Jedrima duhova svetih biljaka
Što ih Bogovi posadiše
Djeci na uvid


Još odmaram se od rođenja
U domu svom
U desetom svemiru svemirskome
Plodan ko oni žablji preci u rodnici
Što barama plove ,plove
I tuda…otuda
nad nama suh vjetar opstaje
Suho pod nogama postaje

Još odmaram se od rođenja
U domu svom
U desetoj zemlji zemeljskoj
A samo duša plovi, plovi
I svuda..posvuda
I ne znam biti , nit vidjeti
oči su slijepci
vražji srodnici
slobode svodnici



Naftalin 29

13 siječanj 2011

Što pod razno bulazne u prazno...

Kao simbol služinčadi upadljivi stegnutom kravatom.
Govore uvijek prožvakano, ali i stranački zarazno
Kao zamjensko krvavi yamb umjesto kockice tatom i ratom
debeli kripli što pod razno bulazne u prazno

Kao provincijalna guska što misli da je i pamet stekla rođenom ljepotom
Pod točkom jedan javi se maneken Lombrosa Mr. Iskrivljeni padež
Bivši posilni otuđinac i sricatelj papira ispisanog strahotom
Novog maspokreta jeze mobiliziranog u mladež

Kao u Cirkusu dresing posrnulom tigru propisuju rila i surle
U rasponu od «drugovi mi moramo» do «gospodo mi smo kazali»
Pravila pišu dok pužu vazalne nule i pire u huškačke zurle
«Kak je to moguće Barica da su sve obeščastili i zmazali?»

A to su ti Štef oni, što i u sezoni, (uz lokalne Štirlice i Volkove)
Plešu kombinacije vibrator koza ,slizanih morona i jarac-staraca
Zakone nam propisuju dok po otocima (vidjeh to) plešu turbo-folkove
Naravno sve to uz gnušanje tihih skandinavskih stranaca

Tak je Bara;starci zapisuju piramidalne balavurdije diktate
Što im samo još cipela viri iz vrita i skute ližu mazno
A napuhane žabe mitraljiraju od moje šeste glupave citate
Goyinih grimasa kita što pod razno bulazni u prazno




ETERNA SAUDADE

11 siječanj 2011



Proziran vodom umivam
Tvoje sjajne trenutke
Zapaljene baklje uobičajenih sukoba
Gasim mislima o našem
nedohvatljivom "hapy end-u"

Ja sam samo šutljivo pola
tvoje gore polovice
Ljetna su popodneva super
pa pamtim ono obostrano
svlačenje što smo ga pokušali pijani

Ja uvijek zagrizem grejp sočno
koru gorkih iskustava
Poskliznem se i o pepeo nad ledom
u bjegu upornim otimačima sreće

ja uvijek posljednji saznam
da sam hir , tvoj trenutni izabir
krpljenje umišljenih rupa
utješno pred mislima o starosti

Proljeće
hirovito okrečeš se za drugima
utihnuvši izigravam sljepca
Sve ovo oko nas cvijeta
sve do neizbježnog rastanka

Ona je ovdje

04 siječanj 2011

Ona je ovdje
Pod velom kreposti
Kći Margarite
I prapraunuka Astarte
Inana u predvorju pakla
Gola beštija
Ona je ovdje
Nastavlja opasnu igru zavođenja šank-mladića
Mrežom ženskih začina….
u opasnom žalcu
molećivi cvrkut ubojit kao trn Šelobe
Prekaljena bolesnom
Kugom muške mladosti
Ona je ovdje
I lovi
mutno stara anakonda pod vodom,
gekon muhe opsjednutih prolaznika
sexom
pronicljivo
Raspadnuta kao život bolesti
Bolesna kao raspad života
Kraljica lažne usne
teatralnog pobačaja
plijen naivnih što bi joj mogli
Biti praunuci po svjetlosti
glumeći neznanku i
Šank -naivku u komadu ili Kraljevnu usnulu
A onda
Pljenu upalom u mrežu
Otvara se strašna i crna od sluzi
Krilima crnih kukaca
Gmizom metilja
Iz Horrora o pjenama na usta neukusa
Bljutavih civilizacija i uspomena
Ona je ovdje
Manipulira suzama dok na sve nas baca
Izlučevine
čak i na potencijalne pjesnički raspoložene
leptire što
zombiraju muški u brizi podočnjaka
dok propale u zavisti
poradi trenutnih utjeha što broje nasrtaje
uvjeravanjem odvodi
U njene osobne zatvore nametnute
Gerontofilije psihe
Baca čini na oči..kobrinu pljuvačku
Ona je ovdje
Njen style
Od paravanski sluzavo brižnih gesti
Njen žalac katran crn kao stari gavran
Za kojeg nitko ne zna kada umire
Jer ona je ovdje
i zna...
Loviti plesom i cvrkutom
A sama služi Bogu svom
Kojeg i samog na kraju
pljuje znajući
da netko mora ostati
Na ovom prokletom mjestu
ratnog pokliča
Na ovom jebenom propuhu duša
Netko
Ponovljen da ždere
Jebeno sljedeće žderače
Netko
tko ne umire
čak i poslije neizbježnih
krikova dvonožaca

Naftalin 28

27 prosinac 2010

M O Ž D A

Možda
Lak kao krila srušenog leptira
Lak kao našminkana misao noćne dame
Povjetarcem Sna
U Korablji cvrčka orahove
Ljuske iz žute slikovnice
otplutati

Možda
Sjećanjima na ona ljeta
Sada zalijevana sadržajem flaše
Tamnija od tamnozelenih borova pred školom
Koja su besmrtna izgleda još tamo
Osvježiti

Možda
Stazama sve do zaljubljenog školarca
«falširanja» u školskom Zboru i
prijekornog pogleda
skockane djevojčice
kćerke Sove i Lemura
voljeti se
prisjetiti

Možda
U krevet, pa početi od prve strane
Knjige mladosti koja je puno očekivala
Od čuđenja
I bistrom svježom vodom
potoka riječi
Po glavi
Politi se

Možda
Stihom omiljenog pjesnika
Hrabro tim putem
malo, pomalo
«Zagledan» vještinom
zabuljene iz osmog de
kada je sve prapočinjalo
patnjom i zgužvanim pismima
Izgubiti se

Možda
Mokar od umora
Još pogledati stari ruski film
O romima na konjima
Prosuti pijesak vremena
Djeca u pijesku
Popiti do kraja ovo vino
Sivu lisicu jutra
dočekati

Možda
Nahraniti ostacima sjećanja
I maštom
Umrijeti ,a izmaštanog
Od sebe sama
u snalaženju
prepustiti









Naftalin 27

Napih se putem u Snu….


Napih se putem u Snu
Sav bijel od
Bijelih beračica jabuka
I pognutih bijelih glava
njihovih jedinica pogleda na
strance jahače
za koje se zna da su
zli rođeni
pronađeni

Napih se putem u Snu
Žedan na Zdencu
od bijelih opeka
i privezah konja
za svježu dubinu vode
što mi je nisu dali jahati
oni koji sve znaju
Divlje rođeni
pronađeni

Napih se putem u Snu
Mislima svježih napitaka
Avantire bez kajanja
Bez kukaca što sedla objesiše
Kraj beživotnih večernjih
Šutnji seoskih žena
na hacijendama
Za koje se zna da su u
Štalama u muci rodile
Zle neljude
pronađene

Napih se putem u Snu
Guste vode meda Zvonika
Znojnih podneva u
Poljima užasa
U nebu vlastitog
postojanja
za kojeg se zna
kako je slupan
gitarom i zmijom
kolijevke
pred vratima tuđih
Bogova
Sam rođen
pronađen






Naftalin 26

Pokatkad se zamislim

Pokatkad se zamislim
Ovo je sve
Samo po sebi jezovito
Za malog toplog štakora
Vrlo topivi kristali
Ulaze u vrlo ledene svjetove
I tko zna što još?
Meso je ukliješteno u međuprostoru
I trune
I najtoplije se hladi
I njene oči nestanu jednom

Pokatkad se zamislim
I zalijem
Osnovnim derivatima
Groždanog vrenja
Zamislim cvijet proljetne višnje i
Mlade bambuse
Zamislim jezero i čamac
Prisilim se čuti zvukove Pipe

Pokatkad se zamislim
Bez brige prelijeću li guske ili
ždralovi usijanu glavu
moju na odmoru
Bez brige jesu li ovo Evropske trske
Il kineski bambusi
Jer On se vratio u moje srce
Pa smo postali jedan
Mrtav samo do pola
a kada budemo mrtav cijel cjelcat;
Ima li i tamo vina?
Halo ….čuješ li me ?

Pokatkad se zamislim
I zamislim njega u bijeloj odori
Muslimani imaju gore bogatu trpezu
Katolici sretnu koga već sretnu
Li Tai Po i Ja

Naftalin 25

A da se pojaviš već jednom ?



A da se pojaviš već jednom
Noću
I Jezom popiješ laži dnevnih svjetlosti
nemoći?

A da se pojaviš već jednom
Šapatom
Ispravljajući glasne navike
Mog budnog lupanja o prsa?

A da se pojaviš već jednom
Naglo
I okupaš moju uspavanu krv
U ključalim Jezerima Strave?

A da se pojaviš već jednom
Iskreno
I kao glasnica Sna
Zapjevaš mi slatko
O nedoglednom?

Naftalin 24

SKINI TU KOŠULJU


Skini tu košulju.....
svuci se....
Vrijeme u vjetru prebrzo nestaje
Kosturi ne cvjetaju
Gole lubanje u morima tišina
snivaju vječne letove
A sada je to doba
Vrhunac naših valova
toplih izljubljivanja
molitvi i zahvala
Svemirskim kiparima

Skini tu košulju
Svuci se
Odavno opjevanu
u kamenju mrtvih mijena
izljubiti Te cijelu
od mirisa čiste kože
mladu i oholu od očekivanja
dalekih smrti
nepoznatih završetaka
plavičastih izmaglica
možda je to važnije od muzike

Skini tu košulju
svuci se-.....
Ovo je doba
najviših valova
u krevetima od latica
vilinih konjica na lopoču
slobodnih od tuđih zamisli
Izljubiti te cijelu
od korijenja do stručka
u mlijeku rođenu
u pećinama svježine
to je zapovijest mladosti

Skini tu košulju
Svuci se
okupanu svjetlosnim začinom
dobrih dodira
pjesmama dalekih sunaca
koja znaju gledati
i slijepih cjelova što
znaju vidjeti
ja ču te izljubiti

Skini tu košulju
svuci se.......

Naftalin 23

Solomon i prva ljubav


Ramena su Tvoja vrčevi pitke medovine
A čelo nježni jastuk usnule kraljevne

Ruke su Tvoje vratovi bijelih labudova
A noge mlađe su sestrice bijelih breza savitljivih

Pjev govora tvog je cvrkut mladih slavuja Voćnjaka
A kosa slatko pada kao stakleni slapovi Rivendala

Očiju Tvojih let, leta je poput šarenih leptirica
Trepere kapci Tvoji kao krilca roda vilinskoga

Pogled je Tvoj lane razigrano u proljeće
I obrazi svježi, hladnim vjetrom umiveni

Prolaziš li u pratnji dvorskih dama
Što nose teške torbe, mape i vrećice sa tenisicama
Poslije se uopće sjetiti ne mogu, koje su to s Tobom
Hodnikom škole prošetale

<< Arhiva >>